Centar za socijalnu skrb u svom radu ima oko 140 različitih prava i postupaka. Zato u nastavku teksta donosimo samo neke od njih, a zapravo koji se najčešće pojavljuju.

Kao što smo gore naveli ovo je samo dio onoga čime se bavimo i što radimo kada je riječ o djeci, obitelji, braku, nasilju u obitelji i izvan nje, zlostavljanju, zanemarivanju, manipuliranju pravima djece, imovini, sposobnostima osobe zastupati sebe i svoje interese, kada je riječ o najboljem interesu djeteta ali i svake druge osobe. Mogli bi smo reći kako je naš krug interesa i djelovanja "jednak proživljavanju osobe koje ispisuje život". Praktički ne postoji područje ili dio ljudskoga života koji na izravan ili neizravan način može biti doveden u vezu s radom Centra i potrebom postupanja u odnosu na konkretnu osobu u potrebi. Prije svih odrasli radno sposobni članovi obitelji dužni su brinuti ili skrbiti o potrebama svojih nemoćnih članova ili onih koji iz nekog razloga nemaju kapacitete to činiti za sebe, a kada su iscrpljene sve mogućnosti ili to iz nekog razloga ne čine osobe koje su to dužne činiti onda je Republika Hrvatska dužna to činiti umjesto njih. To međutim ne znači da su obveze koje ne izvršavaju oni koji su ih po zakonima Republike Hrvatske i konvencijama kojih je Republika Hrvatska potpisnica (koje su nadređene nacionalnom zakonodavstvu) dužni izvršavati, automatizmom prelaze na Republiku Hrvatsku. Često je shvaćanje javnosti takvo da je država dužna činiti ono što pojedinac ne želi, ne zna ili osjeća strah. Neki od ovih razloga mogu u određenim situacijama biti opravdani ali će biti svakako potrebno preispitati razloge zbog kojih pojedinci ne pružaju potrebnu skrb ili je pružaju na nedovoljno dobar način.

Gornjem popisu bi se moglo dodavati još niz poslova koje radimo i tako sve do broja 140. Ono što je važno reći jest da nema modela, obrasca, nema unificiranog rješenja. Svaki ljudski život je poseban, nezamjenjiv. Poslovi koji se rade u Centru zahtijevaju vrijeme, dobru organizaciju, stalnu "pripravnost", visoku stručnost i motiviranost. Zbog toga ne postoji niti univerzalno pojašnjenje i rješenje koje bi moglo zadovoljiti svakog čitača ili tražitelja pomoći. Smatra se kako su djeca najranjivija skupina. Djeca mogu biti izložena nasilju, zapuštanju i zanemarivanju, zlorabi, manipulacijama ili mogu biti sami počinitelji prekršajnih i kaznenih djela ili su djeca društveno neprihvatljivog ponašanja.

Treba imati na umu da Centar u svojim postupanjima, po pitanju njihove pravovremenosti i kvalitete, izravno ovisi o suradnji pojedinaca, institucija, ustanova i organizacija, koji su i u skladu sa Zakonskim odredbama dužni podržavati Centar u radu. Centar je ustanova koja ima određene ovlasti i ulogu ali mora imati punu suradnju društvene zajednice kako bi se mogli zajedno nositi s izazovima vremena. Stoga ćemo u nastavku, kao važno, citirati dva članka različitih zakona:

"Predškolske, školske i zdravstvene ustanove, policija, pravosudna i druga državna tijela, pravne i fizičke osobe koje su po posebnim zakonima određeni za brigu o obitelji, djeci i drugim osobama koje se ne mogu brinuti same o sebi, radi zaštite njihovih interesa dužne su surađivati s ustanovama socijalne skrbi." - čl. 3. st. 3. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06 i 79/07)

"Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta." - čl. 108. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07).

Druga ranjiva skupina su odrasle osobe koje nisu u mogućnosti brinuti o sebi npr. osobe koje su lišene poslovne sposobnosti, duševno bolesne osobe, invalidne osobe i dr. Većina prava i pomoći je već prikazana i opisana u dijelu koji se odnosi na novčane i nenovčane pomoći, te je u ovom dijelu nastojano prikazati samo i načelno postupanje s najranjivijim odraslim skupinama. Potrebno je također naglasiti da naši djelatnici u suradnji sa korisnikom i njegovom obitelji stručnim pristupom procjenjuju potrebe i izrađuju individualni plan postupanja za svakog korisnika, koji se zatim provodi i nadgleda se njegova uspješnost.

Kad centar za socijalnu skrb pokrene postupak u slučajevima u kojima je na to ovlašten Obiteljskim zakonom, on u postupku ima položaj stranke. Centar za socijalnu skrb može se kao stranka pridružiti postupku koji je pokrenula druga osoba, ako je ovlašten za pokretanje toga postupka. Centar za socijalnu skrb ovlašten je sudjelovati kao umješač u postupcima koje nije ovlašten pokrenuti ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa stranke koja se nije sposobna sama o njima brinuti, a osobito radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. Kad smatra da je to potrebno, sud će pozvati centar za socijalnu skrb da sudjeluje kao umješač u postupku koji nije ovlašten pokrenuti i odrediti mu rok u kojem može prijaviti svoje sudjelovanje. Dok ne istekne rok, sud će zastati s postupkom, ali svoje pravo sudjelovanja u postupku centar za socijalnu skrb može koristiti i nakon proteka tog roka.

 

  • Pomoći, mjere, postupci i prava u odnosu na roditelje i/ili djecu:

 

  • Pomoći, mjere, postupci i prava u odnosu na odrasle osobe koje nisu u mogućnosti brinuti o sebi:

 

 


Naše pomoći

Aktualno

Česta pitanja